Upute učenicima
Današnja tema nalazi se u udžb. str. 74.-75.
1. Pogledajte video zapis Korijeni kršćanstva na hrvatskom prostoru (postavljen na ovoj web stranici ispod uputa).
2. Otvori pdf Korijeni kršćanstva na hrvatskim prostorima (postavljen ispod video zapisa).
3. U bilježnicu prepiši tekst s pdf, ali napravi od njega umnu mapu kao što piše u zadatku na pdf.
4. Riješi zadatke u radnoj bilježnici str. 56.
5. U rješavanju zadataka mogu pomoći tekstovi i ostali videozapisi postavljeni na ovoj web stranici.
6. Ponovi lekciju uz pomoć radnog lista postavaljen na ovoj web stranici.
Kršćanstvo se na hrvatskim prostorima pojavilo već u I. stoljeću. Sigurno se zna daje u rimskim pokrajinama Dalmaciji i Panoniji organizirani crkveni život postojao već u III. stoljeću. Kako su stanovnici tih krajeva živjeli svoju vjeru? Kakve su duhovne tragove ostavili za sobom?
Evanđelje u Iliriku
Naši su krajevi već u apostolsko doba bili u doticaju s kršćanstvom. Sv. Pavao spominje da je »od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo« (Rim 15, 19). On izričito ne navodi da je bio u Iliriku, nego da je došao do Ilirika. Pouzdano se, međutim, zna da je u Dalmaciji boravio i propovijedao Pavlov učenik Tit (1 Tim 4, 10). Premda je poznato da je u našim krajevima i prije bilo kršćana, povijest tek u III. stoljeću spominje Salonu, Sirmij, Sisak, Osijek i Vinkovce, najstarija biskupska sjedišta u kojima je crkveni život bio razvijen i dobro organiziran.
Kršćanstvo se brzo širilo zahvaljujući pokretljivosti vojnika, trgovaca i robova. Rimsko je Carstvo imalo dobre putove, razvijen promet i trgovinu, a većina stanovništva služila se istim jezikom. Tako je stari Rim neizravno potpomagao širenje kršćanstva.
Drugi važan razlog brzog širenja kršćanstva bio je u njegovoj unutarnjoj privlačnosti. U društvu u kojem je vladala nejednakost među građanima, gdje su cara držali božanstvom kojemu se svatko morao pokoravati, kršćanstvo se pojavilo kao religija spasenja. Poruka da Bog bez iznimke ljubi sve ljude, da su svi ljudi braća i sestre, da je Krist oslobodio svakog čovjeka, snažno je odjeknula na svim prostorima Rimskoga Carstva.
Svjedoci vjere
Širenju kršćanstva ubrzo se suprotstavila rimska državna vlast organiziranim progonima. Prvi su na udaru bili predvoditelji crkvenih zajednica. U zaleđu Salone oko 257. pogubljen je biskup Venancije. Za vrijeme Dioklecijanovih progona mučeničku smrt podnijeli su sisački biskup Kvirin (303.), solinski biskup Dujam (304.) i drugi solinski mučenici. Iste su godine vjernici iz Sirmija, predvođeni biskupom Irenejom i đakonom Demetrijem, životom posvjedočili svoju vjeru. Među mnogim srijemskim mučenicima osobito je poznata sv. Anastazija (Stošija). Njezine je relikvije biskup Donat u IX. stoljeću iz Carigrada donio u Zadar, te se od tada sv. Stošija štuje kao zaštitnica Zadra. Za vrijeme Dioklecijanovih progona u Istri su bili mučeni sv. Mavro i još pet kršćana.
U vrijeme okrutnih progona kršćani su svojom mučeničkom krvlju posvetili našu domovinu te nam u baštinu ostavili dragocjeno blago slobode. Njihovo mučeništvo pokazuje da je sloboda duha neprocjenjiva vrijednost, bogatstvo koje se ni za što ne prodaje.
Spis o mučeništvu sv. Kvirina, sisačkoga biskupa
Maksim reče: »Predugo si živio pa si imao vremena naučiti bajke. Evo ti tamjana pa nauči štovati bogove koje ne poznaješ. Bit ćeš pametan pokoriš li se zapovijedi …« A Kvirin će: »Zla kojima mi prijetiš smatram slavom, a smrt koju mi obećavaš osigurava mi život vječni.« Maksim: »Vidim da te ludost tvoja vodi u smrt. Žrtvuj bozima!« Kvirin je to odbio, a kad mu je Maksim zaprijetio da će ga poslati na sud prvom glavaru Panonije da ga taj osudi na smrt, Kvirin je rekao znamenite riječi: »Dosad sam kao svećenik služio, a sad ću uistinu biti svećenik kad sam sebe za žrtvu prikažem.« (…) Tada glavar osudi Kvirina da mu svežu o vrat kamen i bace ga u rijeku.
Crkvena organizacija i vjerski život
Pošto je Milanskim ediktom 313. godine zadobila slobodu, Crkva je svoje djelovanje na našim prostorima organizirala oko dvaju središta. Metropolijsko sjedište Dalmacije bila je Salona, a Panonije Sirmij.
O bogatom i organiziranom vjerskom životu svjedoče ostaci velikih crkava te brojni nadgrobni natpisi. Posebno su zanimljivi natpisi koji veličaju vrline bračne vjernosti, majčinske ljubavi i žrtve, djevičanske čistoće i svetosti života.
Za razliku od Eufrazijeve bazilike u Poreču, koja je ostala sačuvana sve do naših dana, većina crkvenih građevina iz starokršćanskog vremena poznata nam je tek iz ruševina ili oskudnih arheoloških ostataka. Iz tog razdoblja potječe Splitski evangelijar, najstarija sačuvana knjiga u Hrvatskoj i jedan od najdragocjenijih kulturnih spomenika na našem tlu.
Važna pojava u životu Crkve na našim prostorima prije dolaska Hrvata bilo je redovništvo. Iz naših krajeva potječe sv. Jeronim, Dalmatinac, poznati crkveni naučitelj i prevoditelj Biblije.
Razvijeni kršćanski život u Dalmaciji i Panoniji prekinut je u V. stoljeću. Provalom barbarskih naroda potpuno su uništena biskupijska središta u Sisku, Vinkovcima i Osijeku. Sirmij je teško stradao za vrijeme provale Huna (441.), a Salonu su do temelja razorili Avari (614.). Kršćanstvo je nestalo pod ruševinama, a novi procvat ponovno će doživjeti dolaskom i pokrštenjem Hrvata u VII. stoljeću.
Do prvih dodira naše domovine s kršćanstvom došlo je već u I. stoljeću. Organizirani crkveni život razvio se u III. stoljeću. Brzom širenju kršćanstva suprotstavilo se Rimsko Carstvo. Brojni su kršćani u tom razdoblju vlastitom krvlju posvjedočili svoju vjeru. Spomen na sv. Kvirina, sv. Dujma. sv. Ireneja. sv. Mavru, sv. Stošiju i druge mučenike čuva se kao dragocjeno blago naše crkvene povijesti. Iz tog razdoblja sačuvani su i neki vrlo važni spomenici koji svjedoče o vjeri i razvijenoj kulturi naših predaka.
Za one koji žele više